Opasnost od zaraze koronavirusom još je prisutna. Naša članica, Jelena Ananić, kao zaposlenica Gradskog društva Crvenog križa na poslovima pomoći u kućama starijim osobama, svakodnevno je izložena opasnosti zaraze.
Jelena je ujedno i jedna od korisnica projekta pod nazivom „Pružanje usluge osobne asistencije osobama oštećena sluha“ kojeg financira EU iz ESF u 100% intenzitetu iz programa „Razvoj usluge osobne asistencije za osobe s invaliditetom- faza II“, Skupina 2: UP.02.2.2.09.0006 u sklopu Operativnog programa „učinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020.“.
Pitanje: Jelena, u vrijeme kada se preporuča što manje kontakata s drugim osobama, uz što manje kretanja izvan vlastitih domova, ti zbog vrste posla koji radiš, upravo svaki dan moraš hodati po kućama, trgovinama, mjestima gdje baš bude puno ljudi. Kako se snalaziš i osjećaš u svemu ovome za nas opasnim po zdravlje uvjetima?
Nije mi baš lako. Strah me je za zdravlje. Kad je ovo sve počelo u ožujku ove godine Crveni križ nam je osigurao maske, rukavice i osobnu dezinfekciju. Nismo smjeli ulaziti u kuće i stanove korisnika, nego samo do vrata. Ako su trebali nešto iz trgovine ili ljekarne to bih napravila i ništa više. Bilo mi je žao i korisnika. Stariji su ljudi, trebala im je i druga pomoć tijekom dana a nisam im ju mogla pružiti.
Pitanje: Krećeš se po trgovinama i ljekarnama gdje su redovi čekanja dugački. Dosta ljudi je u okruženju. Kako ti to doživljavaš dok u isto vrijeme gledaš upute stručnjaka na TV-u i upozorenja “Ostanite doma”?
Držim se uputa, poštujem razmak, nosim masku i rukavice. Jako se bojim da se ne zarazim i da tu zarazu donesem svojoj obitelji doma. Raditi moram. Prije tjedan dana Crveni križ nam je dao zaštitno odijelo za svakog korisnika da možemo sigurno ući kod njih. Sad moram prije ulaska obući odijelo, staviti masku i rukavice. To je dobra zaštita i korisnika i mene, ali teško je u tome obavljati kućanske poslove. Vruće je, odijelo se zalijepi za tijelo kod čistim, kuham ili peglam. Puno mi vremena treba da se obučem, pa kad idem dalje opet skinem, pa tako četiri puta na dan.
Pitanje: U Udruzi, gdje sam razgovarao s Jelenom, pokazala mi je kako izgleda zaštitna oprema koju mora nositi svaki dan. Nije jednostavno, ali ako to daje sigurnost pri obavljanju posla nije naodmet trpiti neudobnost. Zdravlje je važnije.
Imam informacije da si u travnju ove godine postala predsjednica Udruge. Čestitam.
Hvala. Obavili smo izbor novog rukovodstva Udruge na daljinu, putem pošte. Prije toga smo pitali naš Savez i pravnike za savjet kako napraviti Izbornu Skupštinu kad se ne smije okupljati veći broj osoba. Obavili smo to na najbolji mogući i pravno ispravan način u ovom vremenu svih mogućih zabrana. Neki članovi nisu mogli ni doći u grad. Udruga mora raditi. Proći će ova opasnost i članovi moraju i dalje imati mjesto okupljanja. Projekte koje imamo moramo provoditi.
Na kraju sam vidio, uz sav osobni strah koji se osjeti iz razgovora s Jelenom, koji je ovih već dva mjeseca prisutan u svima nama, da je nada o prolaznosti ove opasnosti velika kao i optimizam o nastavku rada udruge na dobrobit svih njenih članova.
Pitanje: Za kraj, Jelena je uputila poruku članovima Udruge:
Članovi, čuvajte sebe i svoje obitelji. Poštujte savjete epidemiologa koji ovom problemu znaju više od svih nas. Budite odgovorni i ostanite doma. Ako baš nešto morate obaviti, zovite Udrugu, tumače, tajnicu… pomoći ćemo vam koliko možemo.
UGINBPŽ SB 